Letjeti iznad prelijepih planinskih predjela postala je svakodnevnica u životu Semira Sulje iz Sarajeva. U društvu ili sam, ovaj Sarajlija svaki slobodan dio dana iskoristi kako bi se vinuo u visine i iz ptučije perspektive posmatrao svijet. Kazao nam je da je osjećaj neponovljiv pri svakom letu, te da mu je život dosegnuo jednu sasvim novu dimenziju. Otkad se bavi paraglajdingom ništa više ne izgleda isto, pa ni ulica u kojoj je odrastao. Gledana sa visine u letu sa Trebevića dobila je sasvim novu sliku u Semirovim očima.
- Paraglajdingom se bavim četiri godine, a ljubav prema ovom stilu života desila se mnogo prije, dok sam još sa strane posmatrao letove drugih – počeo je svoju priču naš sagovornik i dodao da je uvijek bilo samo pitanje vremena kada će se pridružiti momcima koji lete.
Momenat se desio kada je sa klubom Extreme sport Sarajevo otišao u Tursku, u mjesto Oludeniz koje je kao san za svakog letača, te izbliza osjetio svu ljepotu druženja i doživio energiju kojom zrači taj sport. Odlučno se upisao na obuku letenje, gdje je zahvaljujući Mirvadu Zenuniju, licenciranom instruktoru stekao potrebna znanja i vještine.
- Obuka je trajala godinu dana, gdje sam imao i stotinu letova u pratnji instruktora. Nakon toga sam, al i dalje pod nadzorom Zenunija počeo svoje prve samostalne letove- ispričao nam je Semir prisjećajući se svog prvog samostalnog leta.
Let je bio s vrha Bjelašnice sa ciljem da se sleti u Babin Do. Zenuni je sletio prvi, a onda nakon znaka da može startati, u visine se uspustio i naš sagovornik.
- Sjećam se kao da je bilo jučer. Uzbuđenje, adrenalin, neponovljiv osjećaj – prisjetio se Semir i dodao kako mu je svaki let drugačiji i nosi nova iskustva, koja opet dobro dođu za buduće avanture.
Prisjetio se tih prvih koraka u paraglajdingu koji su bili jako dobra osnova i priprema za malo izazovnije poduhvate.
- Prvih trideset letova su bili malo mirniji, tada sam težio da steknem što više iskustva, a onda su me počele zanimati komplikovanije situacije. Vremenom sam poželio osjetiti letove u termikama. Prvu termiku sam dživio također na Bjelašnici. Odlučio sam da, umjesto da prođem, uhvatim taj val i osjetim čari termala koji te digne u sekundi nekoliko metara u zraku – opisao nam je i dočarao koliko se to riječima uopće može ispričati.
Priče o letovima su tekle jedna za drugom i svaka je imala svoju notu, nešto posebno po čemu je Semiru ostala duboko urezana u sjećanje. Pričao nam je kako za svaki let traži pripremu i posebnu strategiju. Da se moraju imati znanja o meteorologiji, vjetrovima, čitanju terene kada se odluči sletjeti i da nakon svega toga ide nova avantura, kako se vratiti kući.
- Povratak kući je često uzbudljiv i nepredvidiv. U zavisnosti gdje sletim idem malo pješke, malo auto-stopom ili autobusom, mada se često nađe neko od prijatelja koji dođe po nas.
Najdraži let je upravo imao takav scenarij. S prijateljem je poletio sa Matorca, pa su zajedno dobacili do Ramskog jezera gdje su im se krila razdvojila. Prijatelj je sletio, a Semir produžio prema Bugojnu i napravio svoj za sada najduži prelet.
- Sletio sam kod malog jezera, na ulazu u Bugojno. Let je trajao oko dva i pol sata, a preletio sam 40 km. To mi je za sada najdraži let i trenutno najveći uspjeh.
Sudeći po emocijama koje frcaju dok opisuje svoje avanture, predspostavili smo da ima neke male i velike želje o kojima razmišlja. Otkrio nam je da je prvu želju sebi ispunio, a to je let u Turskoj u mjestu Oludeniz, te da sada razmišlja o letu s Bjelašnice preko Treskavice, kao i to da bi volio letjeti u Kolumbiji.
- Od iskusnijih letača sam saznao da je Kolumbija nešto posebno i da svaki zaljubljenik u ovaj sport treba to da osjeti. Iz Kolimbije se vratite kao drugačiji pilot- pojasnio nam je Semir Sulja.
